Zajednička ribarstvena politka

Zajednička ribarstvena politika

Ribarstvo je povijesno vrlo dugo prisutno na prostoru zemalja Europske unije, te je važno za razvoj i gospodarstvo mnogih malih sredina. Temelj za upravljanje ribarstvom u Europskoj uniji postavljen je Zajedničkom ribarskom politikom koja je izvorno bila dio Zajedničke poljoprivredne politike još od Ugovora iz Rima iz 1957.

Zajednička ribarstvena politika je prvi put predstavljena 1970. i prošla je kroz mnoge promjene. Lisabonskim Ugovorom (2007) ostvarene su nove mogućnosti za revizije politike koje su slijedile 2009 i 2014. Tako je definirano da unutarnje tržište obuhvaća poljoprivredu, ribarstvo i trgovinu poljoprivrednim proizvodima te da se pri spominjanju poljoprivredne politike ili poljoprivrede, te kad se rabi izraz, „poljoprivredni“, podrazumijeva da se to odnosi i na ribarstvo, uzimajući u obzir posebne značajke toga sektora. Omogućeno je osnivanje nekoliko fondova za poljoprivredno usmjeravanje i jamstva, te te su određeni načini dodjeljivanja pomoći.

Strategijom Europa 2020 stvoreni su uvjeti za posljednju reformu Zajedničke ribarstvene politike koja je usvojena i stupila na snagu 1.siječnja 2014.

 Zajednička ribarstvena politika bavi se sljedećim područjima:

  • Upravljanje ribljim zalihama

      Mjere za kvote, izrade godišnjih planova, kontrola alata, smanjenje ribarskih flota

  • Ribarstvena kontrola

     Kontrola se radi na način da ribari podnose izvješća o ulovu

  • Ilegalni ulov

   Ilegalni ulov potiče uništavanje ribljih zaliha i zbog toga se stalno usavršavaju načini borbe   protiv istog

  • Akvakultura

   Poticanje na akvakulturnu proizvodnju smanjenjem administracije i financiranjem ovakvih načina proizvodnje

  • Odnos na svjetskim morima

   Oko 30% europskog ulova ulovljeno je izvan područja EU, ta ribolovna područja pokrivena su bilateralnim i multilateralnim ugovorima EU i ostalih zemalja svijeta.

  • Kontrola tržišta ribarskih proizvoda

   Tržište ribarstvenih proizvoda jako je veliko stoga se kontrolom tržišnih uvjeta poput cijena, količina, načina organiziranja proizvođača kontrolira tržište.

  • Financiranje

   Osnivanje fondova kojima se financiraju projekti za ostvarenje ciljeva ribarstvene politike.

  • Državne potpore

      Ovdje se uspostavljaju kriteriji pod kojima države smiju davati državne potpore.


Što dalje ?

Reforma ZRP od 1. siječnja 2014.g. ima za cilj osigurati da su ribolov i akvakultura ekološki, ekonomski i društveno održivi te da pružaju izvor zdrave hrane za građane EU-a.

Njegov je cilj poticati ribarsku industriju i osigurati pristojan životni standard za ribolovne zajednice.

Glavne vidljive mjere su :

  • Ukida se rasipanje hrane uzrokovane bacanjem neželjene ribe natrag u more,
  • smanjuju se ribarske flote obzirom na mogućnosti,
  • financijska potpora odobravati će se samo kod ekološki prihvatljivih i održivih inicijativa,
  • Europska unija će se prema trećim zemljama ponašati kao što se ponaša prema vlastitim morima,
  • što se tiče potrošača treba im se osigurati bolja informiranost o kvaliteti proizvoda.
  • Poticanje akvakulture
  • Poticanje na udruživanje vodećih dionika.

Koji su ciljevi Zajedničke ribarske politike?

Iako je cilj da se sto više ribe ulovi, mora postojati granica. Moramo biti sigurni da ribolovna praksa ne šteti sposobnosti ribljih populacija za reprodukciju. Sadašnja politika propisuje da između 2015. i 2020. granice ulova treba postaviti na način da potiču dugoročnu održivost ribljeg fonda.

Ciljevi ZRP ostvariti će se kroz prethodno navedene mjere, a financirati će se iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, koji zamjenjuje dosadašnji Europski fond za ribarstvo. U razdoblju od 2014-2020 Vijeće je predložilo iznos od preko 6,5 milijardi eura kao pomoći ribarima u tranziciji prema održivom ribolovu, priobalnim zajednicama u diverzifikaciji svojih gospodarstava, te kao pomoć u financiranju projekata koji otvaraju nova radna mjesta i poboljšavaju kvalitetu života. EFPR je usmjeren prema dugoročnim ciljevima strategije Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast tijekom razdoblje 2014.- 2020.

Svakoj zemlji će biti dodijeljen dio od ukupnog fonda proračuna ovisno o veličini njegove ribarske industrije. Svaka zemlja na temelju izrađenog programa za korištenje sredstava fonda, kada ga Komisija odobri, odlučuje koji će se projekti financirati.

Hrvatskoj je za razdoblje do 2020 osigurano 252.6 milijuna eura, a Operativni program za pomorstvo i ribarstvo RH za programsko razdoblje 2014. – 2020. je u izradi i trebao bi se temeljiti na ovim stavovima i ciljevima (vidi)

Do tada Hrvatskoj je na raspolaganju Europski fond za ribarstvo – EFR (eng. European Fisheries Fund) koji predstavlja financijski instrument Europske unije namijenjen sektoru ribarstva za programsko razdoblje od 2007.-2013. godine. EFR je usmjeren prema pet područja prioriteta definiranih prioritetnim osima. Republika Hrvatska u ovom programskom razdoblju, u okviru Operativnog programa za ribarstvo RH za programsko razdoblje 2007.-2013., provodi četiri mjere iz ukupno tri prioritetne osi.

  1. Mjera 1.1 Trajna obustava ribarske aktivnosti
    1. Mjera 1.2. Privremena obustava ribolovnih aktivnost
  2. Mjera 2.1 Proizvodne investicije u akvakulturi
  3. Mjera 5.1. Tehnička pomoć

 

Comments are closed