Tijela Europske Unije

Europski parlament

Uloga:  izravno izabrano zakonodavno tijelo EU-a
Članovi:  751 zastupnika Europskog parlamenta
Sjedište:  Strasbourg, Bruxelles i Luxembourg

Zastupnike u Europski parlament izravno biraju građani EU-a da zastupaju njihove interese, posljednji su održani 25.05.2014.g.  Izbori se održavaju svakih pet godina i svi građani EU-a stariji od 18 godina (16 u Austriji) — otprilike 380 milijuna — imaju pravo glasa. Parlament čini 751 zastupnika iz svih 28 država članica.
Glavna zasjedanja cjelokupnog Parlamenta, poznata kao „plenarne sjednice”, održavaju se u Strasbourgu 12 puta godišnje. Dodatne plenarne sjednice održavaju se u Bruxellesu. Sastanci odbora također se održavaju u Bruxellesu.

Sastav Europskog parlamenta

Mjesta u Europskom parlamentu podijeljena su među državama članicama na temelju njihovog udjela u stanovništvu EU-a. Hrvatska kao 28. država članica ima 11 zastupnika u Europskom parlamentu. Većina zastupnika povezana je s nacionalnom političkom strankom u zemlji podrijetla. U Europskom se parlamentu nacionalne stranke okupljaju u političke klubove za cijeli EU i većina zastupnika pripada jednoj od njih.

Što radi Europski parlament

Te su tri uloge podrobnije opisane u nastavku.
1. ZAKONODAVNA OVLAST
Najčešći postupak donošenja zakonodavstva EU-a naziva se „redoviti zakonodavni postupak”, poznat i kao „postupak suodlučivanja”. Na taj način Europski parlament i Vijeće imaju ravnopravni položaj, a akti doneseni u sklopu tog postupka smatraju se zajedničkim aktima Vijeća i Parlamenta. To se primjenjuje na većinu zakonodavstva EU-a koje obuhvaća velik raspon područja, kao što su prava potrošača, zaštita okoliša i prijevoza. U sklopu redovitog zakonodavnog postupka Komisija priprema prijedlog koji moraju usvojiti Parlament i Vijeće. Pristanak Parlamenta obvezan je za sve međunarodne sporazume u područjima na koja se primjenjuje redoviti zakonodavni postupak.
Parlament se mora savjetovati o nizu drugih prijedloga i njegovo je odobrenje potrebno za donošenje važnih političkih i institucionalnih odluka, uključujući akte o socijalnom osiguranju i zaštiti, porezne odredbe u području energije i usklađivanje poreza na promet i neizravnih poreza. Osim toga, Parlament daje poticaj za donošenje novih zakona preispitivanjem godišnjeg programa rada Komisije, razmatranjem koji novi zakoni bi bili prikladni te tražeći od Komisije da pripremi prijedloge.
2. NADZORNA OVLAST
Parlament demokratski nadzire druge europske institucije. On to čini na nekoliko načina. Ponajprije, u postupku imenovanja nove Komisije Parlament provodi natječaje za sve nove zastupnike i za predsjednika Komisije (kojeg imenuju države članice). Oni ne mogu biti imenovani bez suglasnosti Parlamenta. Nadalje, Komisija je politički odgovorna Parlamentu, koji može pokrenuti „postupak izglasavanja nepovjerenja” kojim se traži od cijelog sastava da istupi. Općenito govoreći, Parlament obavlja nadzor redovitim ispitivanjem izvješća koje mu šalje Komisija te postavljajući pismena i usmena pitanja. Povjerenici sudjeluju na plenarnim sjednicama Parlamenta i sastancima parlamentarnih odbora. Osim toga, Parlament održava redovite rasprave s predsjednikom Europske središnje banke o monetarnoj politici. Parlament nadzire rad Vijeća. Zastupnici često postavljaju Vijeću pisana i usmena pitanja i Predsjedništvo Vijeća sudjeluje na plenarnim sjednicama i u važnim raspravama. U nekim područjima politika, među ostalim u vanjskoj i sigurnosnoj politici, za postupak odlučivanja odgovorno je samo Vijeće. Međutim, Parlament ipak tijesno surađuje s Vijećem u tim područjima. Parlament može obavljati demokratski nadzor preispitivanjem prijedloga građana i osnivanjem posebnih istražnih odbora. I konačno, Parlament priprema materijale za svaki sastanak na vrhu EU-a (sastanke Europskog vijeća). Na otvaranju svakog sastanka na vrhu predsjednik Parlamenta poziva se da izrazi stajališta Parlamenta i razmišljanja o tematskim pitanjima i stavkama na dnevnom redu Europskog vijeća.
3. PRORAČUNSKI NADZOR
O godišnjem proračunu EU-a zajednički odlučuju Parlament i Vijeće Europske unije. Parlament o njemu raspravlja u dva čitanja i on ne stupa na snagu dok ga ne potpiše predsjednik Parlamenta. Njegov Odbor za proračunski nadzor nadzire potrošnju proračuna i Parlament svake godine odlučuje hoće li odobriti način na koji Komisija upravlja proračunom za prethodnu financijsku godinu. To se odobrenje službeno naziva „davanje razrješnice”. Kako djeluje ParlamentParlament bira svojeg predsjednika na mandat od dvije i pol godine. Predsjednik predstavlja Parlament u odnosima s drugim institucijama EU-a te prema vanjskom svijetu, a u radu mu pomaže 14 potpredsjednika. Predsjednik Europskog parlamenta, skupa s predsjednikom Vijeća, potpisuje sve zakonodavne akte nakon donošenja.


Europsko vijeće

Osmišljavanje strategije
Uloga:  definira političko usmjerenje i prioritete
Članovi: čelnici država ili vlada iz svake države članice, predsjednik Europskog vijeća
i predsjednik Europske komisije
Sjedište:  Bruxelles

Europsko vijeće okuplja najvažnije političke vođe u EU-u, predsjednike vlada i predsjednike država te predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Komisije. Oni se sastaju najmanje četiri puta godišnje da bi odredili političke smjernice i prioritete za EU u cjelini.                      Na sastancima sudjeluje i visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Što radi Europsko vijeće

Kao sastanak na vrhu čelnika država ili vlada svih država članica EU-a, Europsko vijeće predstavlja najvišu razinu političke suradnje između država članica. Čelnici na sastancima konsenzusom donose odluke o općenitom usmjerenju i prioritetima Unije te daju nužne poticaje za njezin razvoj.Europsko vijeće ne donosi zakone. Na kraju svakog sastanka ono donosi „zaključke” koji sadržavaju glavne poruke proizišle iz rasprava te prati njihovu provedbu. U zaključcima se navode glavne teme kojima se Vijeće, odnosno sastanci ministara, moraju pozabaviti. U njima se može pozvati Europska komisija da pripremi prijedloge o posebnim izazovima ili prilikama za Uniju. Sastanci Vijeća u pravilu se održavaju najmanje dva puta svakih šest mjeseci. Mogu se sazvati (izvanredni ili neformalni) sastanci za rješavanje hitnih pitanja o kojima je potrebno donijeti odluke na najvišoj razini, na primjer, u sklopu gospodarske ili vanjske politike.

Predsjednik Europskog vijeća
Rad Europskog vijeća koordinira njegov predsjednik, odgovoran za sazivanje sastanaka Europskog vijeća i predsjedavanje tim sastancima te za usmjeravanje djelovanja.
Predsjednik Europskog vijeća predstavlja Uniju u odnosima prema vanjskom svijetu. S visokim predstavnikom Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, on/ona predstavlja interese Unije u pitanjima vanjskih poslova i sigurnosti. Predsjednika bira Europski vijeće na mandat od dvije i pol godine koji je moguće jedanput obnoviti. Predsjedništvo Europskog vijeća posao je s punim radnim vremenom. Predsjednik ne može istodobno obavljati funkciju na nacionalnoj razini.

Kako Europsko vijeće donosi odluke

Europsko vijeće većinu svojih odluka odnosi konsenzusom. Međutim, u nizu područja primjenjuje se pravilo kvalificirane većine, kao što su izbor za predsjednika, imenovanje Komisije i visokog predstavnika Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku.Kada Europsko vijeće odlučuje glasovanjem, glasovati mogu samo čelnici država i i vlada.


Vijeće Europske unije

Uloga:  odlučivanje o politikama i donošenje zakonodavstva
Članovi:  jedan ministar iz svake države članice
Sjedište:  Bruxelles i Luxembourg

U Vijeću se ministri država članica EU-a sastaju da bi raspravljali o pitanjima EU-a, donosili odluke i usvajali zakone. Ministri koji sudjeluju na tim sastancima imaju ovlasti obvezati svoje vlade na djelovanje dogovoreno na sastancima Vijeća.

Što radi Vijeće

Vijeće je glavno tijelo za donošenje odluka u EU-u. Ono obavlja svoj posao u obliku sastanaka Vijeća na kojima se sudjeluje po jedan ministar iz nacionalnih vlada svih država članica EU-a. Svrha tih okupljanja jest raspravljanje, dogovaranje, mijenjanje i, na posljetku, donošenje zakonodavstva, usklađivanje politike država članica i definiranje vanjske politike EU-a.O temi sastanka ovisi koji će ministri sudjelovati — to se naziva sastavom Vijeća. Ako, na primjer, Vijeće raspravlja o pitanjima zaštite okoliša, na sastanku će sudjelovati ministar zaštite okoliša iz svake države članice EU-a i to se vijeće naziva „Vijećem za okoliš”. Isto tako sastaju se i „Vijeće za ekonomska i financijska pitanja” ili „Vijeće za tržišno natjecanje” i tako dalje.Za razliku od Europskog vijeća, sve se države članice EU-a izmjenjuju u šestomjesečnom predsjedavanju Vijećem. Država koja predsjedava Vijećem organizira različite sastanke Vijeća i njima predsjedava. Iznimka je Vijeće za vanjske poslove kojim predsjedava visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku koji se bavi vanjskom politikom u ime Vijeća.Da bi se održao kontinuitet u radu Vijeća, šestomjesečna predsjedništva tijesno surađuju u skupinama od tri člana.
Te skupine od tri predsjedništava („trio”) izrađuju zajednički program rada Vijeća za razdoblje od 18 mjeseci.

Svaki ministar u Vijeću ima ovlasti obvezati svoju vladu. Osim toga, svaki ministar u Vijeću odgovara izabranim nacionalnim vlastima. Na taj se način osigurava demokratska legitimnost odluka Vijeća.

Vijeće ima pet temeljnih ovlasti:
1. donošenje europskih zakona. U većini područja ono donosi zakone zajedno s Europskim parlamentom;
2. usklađivanje politika država članica, na primjer u području gospodarstva;                          3. razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a na temelju smjernica koje je odredilo Europsko vijeće;
4. sklapanje međunarodnih sporazuma između EU-a  jedne ili više država članica ili međunarodnih organizacija;
5. donošenje proračuna EU-a zajedno s Europskim parlamentom.

Kako radi Vijeće

Sve su rasprave Vijeća i glasovanje o zakonodavnim aktima javne. Cjelokupnu dosljednost rada različitih sastava Vijeća osigurava Vijeće za opće poslove, koje nadzire učinkovito praćenje sastanaka Europskog vijeća. Njega podupire Odbor stalnih predstavnika („Coreper” — prema francuskom: Comité des Représentants Permanents). Coreper se sastoji od stalnih predstavnika vlada država članica pri Europskoj uniji. Svaka država članica u Bruxellesu ima „stalno predstavništvo” koje ju predstavlja i brani njezine nacionalne interese na razini EU-a. Čelnik svakog predstavništva je, zapravo, veleposlanik te zemlje pri EU. Ti veleposlanici sastaju se svaki tjedan u sklopu Odbora stalnih predstavnika (Coreper). Uloga Corepera jest pripremiti rad Vijeća, osim poljoprivrednih pitanja kojima se bavi posebni odbor za poljoprivredu. Coreperu pomaže niz radnih skupina koje se sastoje od dužnosnika iz državnih uprava.


Europska komisija

Uloga: izvršno tijelo EU-a koje predlaže zakone, sporazume o politikama i promiče prepoznatljivost Unije
Članovi:  kolegij povjerenika, jedan iz svake države članice
Sjedište:  Bruxelles

Komisija je politički neovisna institucija koja predstavlja i promiče interese EU-a u cjelini. Ona je u mnogim područjima pokretačka snaga u institucijskom sustavu EU-a: predlaže zakone, politike i programe djelovanja i odgovorna je za provedbu odluka Europskog parlamenta i Vijeća. Predstavlja Uniju u vanjskim odnosima, osim u području vanjske i sigurnosne politike.

Što je Komisija

Naziv „Komisija” ima dva značenja. Prvo se odnosi na „članove Komisije” — odnosno skupinu muškaraca i žena koje su imenovale države članice i Parlament da upravljaju institucijom i donose odluke. Drugo se značenje naziva „Komisija” odnosi na samu instituciju i njezino osoblje.Neformalno se članovi Komisije nazivaju „povjerenicima”. Svi su oni obavljali političke funkcije i mnogi od njih bili su ministri, ali kao članovi Komisije obvezali su se djelovati u interesu Unije u cjelini i ne primati upute od nacionalnih vlada. Komisija ima nekoliko potpredsjednika koji sudjeluju u radu Vijeća i Komisije, od kojih je jedan i visoki redstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Komisija je politički odgovorna Parlamentu, koji ima ovlasti razriješiti Komisiju donošenjem odluke o raspuštanju. Komisija je nazočna na svim sjednicama Parlamenta na kojima mora obrazložiti i opravdati svoje politike. Ona redovito odgovara na pismena i usmena pitanja koja su postavili zastupnici u Parlamentu.
Za svakodnevni rad Komisije odgovorno je administrativno osoblje, stručnjaci, prevoditelji, usmeni prevoditelji i osoblje tajništva. Zaposlenici Komisije — kao i zaposlenici drugih tijela EU-a — zapošljavaju se putem Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO). Oni su državljani iz svake države članice EU-a koji se biraju na temelju otvorenih javnih natječaja. Za Komisiju radi približno 33 000 ljudi. To se možda čini mnogo, ali je zapravo manje od broja
zaposlenih u većini gradskih vijeća srednje veličine u Europi.

Što radi Komisija

Europska komisija ima četiri glavne uloge:
1. pripremanje prijedloga zakonodavnih akata Parlamentu i Komisiji;
2. upravljanje politikama i proračunom EU-a i njihovo provođenje;
3. provođenje europskog prava (sa Sudom Europske unije);
4. predstavljanje Unije u svijetu.

Kako radi Komisija

Predsjednik Komisije odlučuje koji je povjerenik odgovoran za koje područje politike te, ako je potrebno, za vrijeme trajanja mandata Komisije preraspodjeljuje te odgovornosti. Predsjednik može zatražiti ostavku povjerenika. Skupina od 28 povjerenika (koja se naziva
„kolegij”) sastaje se jedanput tjedno, obično srijedom, u Bruxellesu. Svaku stavku dnevnog reda predstavlja povjerenik odgovoran za to područje politike, a konačnu odluku donosi Kolegij. Osoblje Komisije organizirano je u odjele nazvane glavna uprava (GU) i službe (kao što su Pravna služba i Služba za prevođenje). Svaki GU nadležan je za određeno područje politike — na primjer, GU za trgovinu i GU za tržišno natjecanje — i njegovom se čelu nalazi
ravnatelj koji odgovara jednome od povjerenika.

Nacrti zakonodavnih prijedloga Komisije zapravo se pripremaju u GU-ima, ali postaju „službeni” kada ih kolegij „usvoji” na tjednom sastanku. Postupak je sljedeći.
Recimo da Komisija smatra da postoji potreba za zakonodavstvom EU-a za sprječavanje onečišćivanja europskih rijeka. Glavna uprava za okoliš izradit će nacrt prijedloga na temelju opsežnih savjetovanja s predstavnicima industrije u Europi i poljoprivrednicima, s ministarstvima okoliša u državama članicama i s organizacijama za zaštitu okoliša. Mnogi prijedlozi otvoreni su i za javne rasprave, što pojedincima omogućuje da iznose osobna stajališta ili stajališta svoje organizacije. O prijedlogu zakonodavnog akta zatim se raspravlja sa svim mjerodavnim odjelima Komisije i, ako je potrebno, unose se izmjene. Zatim ga pregledava Pravna služba.Kada je prijedlog dovršen, glavni tajnik stavlja ga na dnevni red sljedećeg sastanka Komisije. Na tom sastanku povjerenik za okoliš objašnjava kolegama zašto se predlaže donošenje tog zakonodavnog akta i o njemu se zatim raspravlja. Ako se postigne suglasnost, Kolegij usvaja prijedlog i dokument se šalje Vijeću i Europskom parlamentu na razmatranje.Međutim, ako povjerenici ne mogu postići suglasnost o prijedlogu, predsjednik može tražiti glasovanje. Ako je većina glasova u korist prijedloga, on se usvaja. Nakon toga ima potporu svih članova Komisije.

Comments are closed